Pokloni mi r(uže)

Dobrodošli na moj blog

13.12.2017.

***i ga ili balans

Umije dan ponekad da bude težak i da ti strovali hiljadu kilograma brige na leđa. ***i ga. Tako je ponekad. Umije tako da ti zgrči vilicu, ukoči vrat i utrne desnu ruku. Dakako desnu, jer si dešnjak i jer je najviše koristiš. Ako si ljevak, onda lijevu. Logično. Umije ponekad da te natjera da opsuješ. Što inače ne radiš i prezireš. I to te natjera da samog sebe ne prepoznaješ na trenutke... I baš tada dobro je imati nešto sa druge strane. Nešto s čime ćeš ipak pred kraj dana postići balans. Kao naprimjer, znati da ćeš nakon tako napornog dana otići u teretanu, istrčati nekoliko kilometara preko vlastitog bijesa i sržbe, a potom uputit se kući i ljubiti male ruke koje te grle.

11.12.2017.

"Prevoljeti" ili Ja imam nas

Vani je hladno. Pao je snijeg. I sve je kao u sniježnoj kugli sa Djeda Mrazom. Radujemo se. S dolaskom djeteta u naš život, i zima je dobila neko novo značenje. Njih dvojica su se grudvali vani. Ja sam pripremala čaj od kamilice, tostirani hljeb i med... Kuckala sam u prozor i slala im poljupce i srca napravljena prstima. Pomislila sam da smo reklama za Coca-Colu u vrijeme Božića i Nove godine... "Ohladit će se čaj, dođite."-pozvah ih. Para od čaja je već stvorila oblačić u dnevnom boravku. Taman da u njega ugradimo želje prije nego se otkovitla u neku drugu dimenziju. Ulaze i nešto šapuću. Smiju se prigušenim glasom. Sin mi trči u zagrljaj i kaže:"Ja sam tebe prevolio". "Prevolio?"- pitam kao da ne razumijem tu riječ. Kaže:"Da, prevolio. To ti je kao previše zavolio". Eto vam Zemlja, i Mliječni put, i Svemir... Eto vam sve. Ja imam nas.

07.12.2017.

Laži vs. iskrenost

Ne volim laži. Ni ljude koji lažu. Kaže mi kolega:"Ali, laž je opravdana ako ćeš nekom tako spasiti brak ili život". Je li stvarno laž tada opravdana? Možda kad je riječ o životu, mogu nekako i da se složim, ali kad je riječ o braku prosto ne mogu. Šta ćete zapravo dobiti time ako nekom lažete da biste mu sačuvali brak? Dobit ćete "lažan brak" ili prijatelja/prijateljicu koji/a živi u zabludi i kojemu/oj se iza leđa podsmjehuju, a među tim koji mu/joj se podsmjehuju ste vjerovatno i vi. Bar ponekad. Bez obzira što ste mu/joj prijatelj... I kakav ste onda prijatelj? Zapitajte se! Eto, na kraju dobijete sebe kao lažnog prijatelja... Šta ćete dobiti ako partnera/icu lažete da biste sačuvali sopstveni brak? Prvo, sopstveni brak se ne čuva, on se živi. A, živi se uvažavanjem, ljubavlju i razumjevanjem. Ponekad, ponekom raspravom. Noramlno. Ali, ako ste već "čuvari" sopstvenog braka, znajte da će zidine koje čuvate lažima biti poražene istinom, kad-tad. Jer, srećom, istina uvijek pronađe svoj put... A, znate šta je najljepše? Najljepša je iskrenost. Zbog nje možemo da oprostimo. Zakrpimo. Zaliječimo. Nastavimo. Predišemo. Prebolimo. I iznova zavolimo.

06.12.2017.

Straight to Heaven

Nije odavno. Došao neočekivano. I skupio se oko moga tijela. Kao mačak kad prede i prebire miševe u mislima. Jučer je bio takav. Probudio me. On već spreman za polazak na posao. Miriše na Straight to Heaven. Kolač s tamnom čokoladom i rumom. Asocijacija. Dišem duboko. Još uvijek su mi oči napola zatvorene. Poljubi me u čelo. Kaže:"Napravio bih ti kafu, ali je nema više, danas ću da kupim." Ulažem još poneko zrnce snage da mu dam znak rukom "nema veze". Odlazi. Razmišljam o tome kako ne volim da me ljubi u čelo. Glupo mi.

05.12.2017.

Svađa ili leđa o leđa ili vampiri

Umijem ponekad da budem ljuta. Ali ono, ljuta zaista. To nije ona ljutnja kad je žena u PMS-u, pa je čangrizava i nepodnošljiva, nego ona ljutnja u kojoj žena zamišlja kako te kida zubima. Kao vučica. Ili, kao lavica. Kako god zamislite. Neki dan me muž tako naljuti, čangriza ovaj put on nešto... Dijete pokupilo virus... Ja kao kriva što sam ga izložila djeci oboljeloj od tog virusa. Kao da sam znala!? Kao da bih namjerno svoje dijete izložila virusu!? Halo, ko je ovdje normalan? Prekinem tako njegovo čangrizanje i kažem mu:"Znaš kad ono u Twilight-u vamipiru otkinu glavu pa se on saspe u prah i pepeo? E, nemoj da gledam kako se sasipaš!" Gleda on u mene, gledam ja u njeg i prasnusmo u smijeh. Toliko o ljutnji i svađi u braku. Šta ćeš se bolan svađat, kad ćeš opet u krevet leđa o leđa...

30.11.2017.

Iluzije ili kako zbuniti samu sebe

Jesmo li mi kreatori sopstvenih iluzija, ili su iluzije kreatori nas takvih kakvi jesmo? Pitam se. Da li shodno našim godinama / zrelosti i životu koji živimo u svom razumu stvaramo iluzije? Kao na primjer iluziju o pravoj ljubavi dok smo mlađi, a potom kad uđemo u neke godinice shvatimo da je to iluzija, pa zaključimo da ne postoji prava ljubav. Ili su i to iluzije - iluzije o nepostojanju prave ljubavi!? Tačno sam samu sebe zbunila. Jer, strah me da možda ono što sada mislim zaista je samo iluzija, i da zapravo nešto sasvim drugo postoji, a ja ga zbog iluzije ne vidim, ne čujem, ne osjećam...

29.11.2017.

Ljubav ili karamelizirani šećer

Nakon posla obično provodimo vrijeme sa sinom. Malo se igramo, škakljamo, skačemo po krevetu, igramo se skrivača... Sinoć, nakon svih zanimacija, kažem da moram da odmorim. Muž kaže da će prošetati sa sinom vani, a da ja odmaram. Uh, rahatluka. A, prije toga skuha mi NES, namjesti jastuke iza leđa i pokri me dekicom, i kaže: "Evo ti i knjiga, znam da ti đavo neće dati mira da malo zatvoriš oči". Malo čudo skakuće u hodniku i viče:"Hajdeeeee". Nakon satak vremena dolaze, donose mafine sa čokoladom i vanilijom i govore kako su nahranili jednog cuku lutalicu, tri mačke i ostavili nešto mrvica za ptice. "Jel' sutra radiš" pita me sin. "Radim" odgovrih. "Ti kad si na poslu moje srce je tužno, a kad si sa mnom srce mi je sretno"- govori mi i topi moje majčinsko srce kao karamelizirani šećer.


Stariji postovi

Pokloni mi r(uže)
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31