Pokloni mi r(uže)

Dobrodošli na moj blog

05.01.2018.

Možete li više uopšte prepoznati prave prijatelje?

Malo je onih pravih iskrenih prijatelja koje steknemo kroz život. Sa svojih trideset godina, mogu reći da samo jednu takvu imam. Ona ne zamjeri što se ne čujemo danima. I još rjeđe vidimo. Zaokupljene svaka svojim obavezama. Poslovima na drugim krajevima grada. Djecom. Muževima. Tetkama. Gostima. Drugim prijateljima. Manje pravim. Nažalost... Ali kad se sretnemo naši su razgovori kilometri u nedogled. Isharana cesta. Brežuljci sa kojih se posmatraju zalasci Sunca. Toplina. Odmor za dušu. Povjerenje. Energija za moždane ćelije. Onaj komad nakita koji ljubomorno čuvaš. Najljepša uspomena iz djetinjstva. Ona kafa koja sladi i kad je gorka. One bore na licu koje nema potrebe da kriješ. Jer znamo tačno koja je kod koje nastala od tuge, a koja od smijeha. Znamo i one naše praznine. I pukotine. Znamo i kako smo nadopunile procijepe. Dosipale. Lijepile. Krpile. Ponekad pravile nove. Pa ispočetka. Puštale kosu da naraste. Pa šišale se "na cent". Bile lude. I šašave... A onda smo odjednom odrasle. Postale žene. Zalutale u ovaj svijet ozbiljnosti i "ne bi trebalo". Zalutale u neka druga podneblja. Kukavički. I nesmotreno. Držaći se tek za male prste. Kao dvije djevojčice u nepoznatom sokaku. Odjednom su mali prsti postali premali. Pa smo ispustile jedna drugu. Jedna je otišla lijevo. Druga desno. Ponekad se susrećući na pola puta. Onako ozarene. Od dragosti. Od nedostajanja. Jer, pravi ti prijatelji nedostaju. I jedino po tome znaš da su pravi... Vidim da starimo. Polagano. Ništa strašno. Djeca nam rastu. Mi se smanjujemo. A duša mi puna kad se sretnemo. Kad se razumijemo kao da svaki čas pričamo sve jedna drugoj. A ne pričamo. Odavno. Ali, valjda kad te neko u dušu zna, s jednom rečenicom mu ispričaš 365 dana. Natenane. Izroniš suze. Goričinu. I na kraju med. Sve kovitlajući se u nevidljivom oblačku mira. Mir je druga stvar po kojoj prepoznate prave prijatelje. Nikad vas ne uznemiruju. Nikad vam s njima nije nelagodno. Nikad od njih nemate srklet. Za njih vam ništa nije teško. Ni ugostiti. Ni nahraniti. Ni odvesti doktoru. Ni slušati njihov jecaj... Jer, nasuprot svemu njihov smijeh vas liječi.

Pokloni mi r(uže)
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031