Pokloni mi r(uže)

Dobrodošli na moj blog

10.01.2018.

Stvarnost ili san

Šta bi se desilo kad bih se vratila sebi? Sebi kakva sam bila, onomad želeći mjenjati svijet. Ništa. Sigurno. Jer, sad bih eto željela samo mijenjati sebe. Dodati nijansu bronzane u kosu. Obrisati s očiju liniju iscrtanu tušem. Zakopčati do posljednjeg dugmeta na košulji. Skinuti lak sa nokata. Umiti lice toplom vodom i sapunom od ruže. Kupiti blaži parfem. Kupiti još više knjiga. Za sebe i sina. Čitati nam baš svaku noć. Za laku noć. Pisati. Pisati sve dok mi prsti ne počnu da krvare. Romane. O onome što gledam zatvorenih očiju. Sama. O svijetu koji nas dodiruje, i u koji ulazimo samo kad se rastanemo od sebe samih. O nepreglednim dolinama obasjanim Suncem. O osjećaju sreće i ispunjenosti. Kad ne boli. Kad ne para. Ne grebe. I ne guši. O zelenim površinama po kojim trčimo nas dvoje uhvaćeni za ruke. Moj sin i ja. Taj blaženi osjećaj sreće. To nepregledno osjećanje mira. Pst. Još samo jedan trenutak. Trenutak milosti. Jer, kad oči otvorim sve će nestati. Ta stvarnost pretvorit će se u ovaj san. San koji toliko dugo traje... San u kojem se koprcam kao riba na suhom. Od kojeg me neprestano boli glava. San iz kojeg želim da se probudim, ali ne mogu. Paralizovana sam. Samo se vrtim u krug i čekam te male prste da mi zatvore oči. Jer, to je jedino što me budi.

Pokloni mi r(uže)
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031