Pokloni mi r(uže)

Dobrodošli na moj blog

11.01.2018.

Božiji dar ili Ispočetka

Ogoliti dušu. Kao vjetar lišće s drveća na Vilsonovom šetalištu krajem jeseni. Izliti iz bokala i posljednju kap bistre vode niz lice sazdano od sitnih bora. Reći sve. Osobi koja te razumije. Koja te neće kritikovati. Kuditi. Ni procjenjivati. Nego će samo slušati. I shvatiti. To je terapija kojom se liječe napukli snovi. Procjepi na loše zakrpanoj sudbini. Popucali šavovi na pogrešnim odlukama. To je kamilica za ukliješteni živac duž lopatice i vrta. Miomiris koji te mami kao tropsko voće. Sveti gral za kojim se traga. Na kraju krajeva, to je od Boga dar. U pravi čas. Taman kad pomislimo da više ne možemo. Da više ne ide. Da čekamo kap koja će preliti čašu. Dođe tako da te sasluša. Da prolije iz tebe svu tu nakupljenu tečnost kao nakupljenu kišnicu iz kante od jupola. Da te dehidrira. Da ti uz uzglavlje ostavi kapi rose s kojima ćeš krenuti ispočetka. Svjež. I pun nade.

Pokloni mi r(uže)
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031