Pokloni mi r(uže)

Dobrodošli na moj blog

28.03.2018.

Planovi. Planiranje. Plansko razmišljanje

Posvetila sam se pisanju knjige. Po svemu sudeći, za početak, bit će to poezija. Dosadašnji moji objavljeni radovi kazuju mi da u tom smjeru treba da idem. Pa vidjet ćemo... S druge strane, počela sam se raspitivati za doktorski studij. Ako Bog da, to mi je sljedeći veliki plan za narednu godinu. A, onda i za naredne još dvije. Do kraja. Kažu mi, to su samo tri godine i šest ispita. Šta je to za mene, jel'? Piece of cake! Nadam se. Kako god, lijepo je imati plan. Lijepo ga je nekad i nemati, da se razumijemo. Ono, da se prepustiš, pa šta bude. Ali, ja sam nekako žena koja voli da planira. Onda svu svoju energiju usmjeri u taj plan i tako "prizivam" ostvarenje istog. I često se ostvaruju. Ali, kad kažem da usmjerim energiju, to podrazumijeva da radim na tome, da sam disciplinovana, da se trudim... Ma što bi se reklo, crknem. Ali, na kraju se isplati, jer opet oživim. ;) Nadam se da razumijete šta hoću da kažem. Mada više ni sama nisam sigurna razumijem li ja šta hoću da kažem. :) Nego, ne znam šta mi bi da ove smile-iće počnem koristiti u tekstu. Mora da je do sunčanog dana. Uživajte! I vi koji imate malo slobodnog vremena, iskoristite ga za šetnju i prikupljanje vitamina D.

26.03.2018.

Stvarno imam čudne snove

Sanjam ja sinoć kako sjedim i razgovaram sa Anom i Nadom Bučević. Za one, koji možda ne znaju, Ana je motivaciona govornica. A koliko pratim na Instagramu i njena sestra Nada je također. Nego, kao sjedimo mi tako nakon nekog skupa- motivacionog, nas tri same. I razgovaramo. I mene, kao Ana nešto pita, a ja njoj odgovaram: "Znaš, nekad trebamo ipak saslušati šta drugi o nama govore i misle. Možda sebe sopstvenim očima ne možemo tako dobro sagledati." Gleda ona u mene onako začuđeno, pa gleda u Nadu, i kaže:"Znaš šta ženo, hajde da mi sklopimo kakvu suradnju, da ti pišeš motivacione tekstove za nas, a mi ih šibamo na svoje profile na društvenim mrežama. Naravno, imaš procenat od zarade." I taman da se dogovorimo za procent, čujem zvono na vratima. Pogledam na sat, 02:17. Skočim iz kreveta kao sumanuta. Pomislim nekom se nešto desilo. Ono komšija doziva moga muža da ga zamoli da uključi neku infuziju njegovoj ženi koja boluje od karcinoma... Tako to biva, obično su snovi mnogo ljepši od jave.

23.03.2018.

Kako moraš gledati da bi bio uspiješan

Moraš gledati daleko, duboko i visoko. Daleko, da vidiš i čuješ one ispred sebe. Da im pružiš ruke, da te povuku, da ti pomognu da pređeš prepreke na koje ćeš sigurno naići. Duboko, da vidiš ono najbolje u ljudima. Da ih pohvališ, nagradiš i potakneš da budu još bolji. Da ti vrate istom mjerom ako ti ikada zatreba. Visoko, da gledaš povremeno prema Bogu. I da Mu budeš zahvalan. Ponekad ti samo On može pomoći.

23.03.2018.

Sreća

Kad sve saberem i oduzmem, sreća je da imam sreće. Nana moga muža, rahmetli, znala je reći:"Sine, bolje se roditi bez ruke, nego bez sreće." I kako godine prolaze, sve više uviđam koliko je ta rečenica savršeno ispravna. Uzalud vam diplome, ako nemate sreće. Mislim možete vi naći dobro plaćen posao, ali pitanje je hoćete li imati sreće da zaista uživate u tom poslu. Što bi se reklo, da radite ono što volite. Uzalud vam prsten na ruci, auto u garaži, stan na četvrtom spratu, ako nema ljubavi u vama i u njemu. Što bi se reklo, ako nemate tu sreću da ste pronašli zaista pravu osobu. Uzalud vam i dijete, ako njime pokušavate sačuvati brak. Što bi se reklo, ako nemate tu sreću da ste dijete rodili iz (zbog) ljubavi. Uzalud vam bolan sve, ako sreću ne nosite u sebi. Kad vas život mazi. I isto kada vas gazi. Onako, na prvu da razvučete osmijeh od uha do uha. Da ono što ne valja, sa istim tim osmijehom pustite. Niz vodu. Goodbye. Da dišete. I da izronite suze kad vas boli. I opet, tim istim osmijehom, k'o mehlemom da se izliječite. Sreća je, što bi se reklo jedna zafrkana stvar. Čim je prigliš k'o druga, eto ti tuge. Ta lisica zna kako da se prikrade s leđa. Nego, budite vuk. Sreća je, što bi se reklo, znati šta želiš biti.

22.03.2018.

Ovdje i sada

O čemu danas da pišem? O "porodičnom danu", kako ga moj mali princ zove kada nas troje provodimo zajedničke aktivnosti? Kada nas dvoje odraslih ukrademo malo od i između rastrzanih svakodnevnih obaveza. O zahvalnosti? Jer imamo jedni druge. Jer imamo dovoljno svega. Hvala Bogu. O prokletluku? Kad uvijek želimo više. Nikad nam ničega dosta. Ovozemaljske duše su k'o gladni gavranovi. K'o bijesne zvijeri. Nasuprot tome, ponekad su k'o pupoljci proljetnog cvijeća. Željni Sunca i malo vjetra. O informacijama? Koje nam serviraju k'o kakvim jednoćelijskim organizmima. O vjerovanju? O onome u nama. I o onome izvan nas. O onom tamo životu? Koji nas čeka preko. Preko svih granica. Preko svih strepnji. I preko svih nadanja. O Džehenemu? Ovom koji proživljavamo s vremena na vrijeme. Ili, o onom koji će naša duša preživjeti, možda. O Dženetu? Kojem bismo trebali da težimo. Ovdje i sada. I tamo. Koliko puta dnevno vam padne na pamet taj lijepi Dzenet ili Raj. Zovite kako hoćete. Meni ne smeta. Meni eto padne na pamet često. Ponekad čak pomislim kako je i ta smrt lijepa. Samo zato što, možda, čeka nas Dženet. Milost. Rahatluk. Mir. Nije valjda da smo toliko prokleti da ne znamo, nećemo i ne možemo živjeti taj Dženet ovdje i sada. Jesmo životinje. Mi ljudi. Ili nismo. Životinje su, često, mnogo bolje od nas.

21.03.2018.

Mame i tate, pratite.

Promijenit ću svijet! Hoću. Možda malo sutra. Ali, svjedeno ću. Neću dopustiti da mi u oči bacite prašinu. Niti da mi dijete zadojite mržnjom. Molim lijepo, sklonite mi se s puta. Naučit ću ga da voli. Male stvari. Sitnice. Sve ono što je nekad ljude činilo sretnima. Nećete mu podvaliti savremene budalaštine. Nećete ugraditi čip ravnodušnosti iza njegovog lijevog uha. Neće on svijet posmatrati kroz novčanice. Neće ljude cijeniti po njihovim babama. Cijenit će ih po njima samima. Ne možete od njega načiniti cinika. Ne možete ga osuditi na anksioznost. Neće vam poći za rukom da ga trujete vodom iz slavine i GMO-om. Zafrkajte to. Voljet ću ga. Osvijestit ću ga. Uputit ću ga. Naučit ću ga. Mame i tate, pratite.

20.03.2018.

Gledate li u stakleni strop?

Gledate li u stakleni strop? Vi, žene koje težite da postanete uspješne menadžerice, šefice, direktorice, vijećnice, načenice, parlamentarke, predsjednice... Kako vam se čini? Je li uglancan kao staklo na vitrini kad očekujete veoma važne goste? Ono, čini se kao da ga nema. Ali, kad pokušate da prođete iznad, iznenadi vas i udari po nosu. Je li tako? Ili je možda zatamnjen? Uglancan i zatamnjen. Pa, kada pogledate gore vidite svoj odraz tako savršeno da vam se učini da ste baš na pravom mjestu i da ne trebate ići dalje. Gore, iznad, sjedi neki menadžer, šef, direktor, vijećnik, načelnik, parlamentarac, predsjednik... I baš se osjeća super moćno. Lav nad lavovima. Što i ne bi? On dođe kući u pola pet. Ruča. Istušira se. Odmori se. Ode na poslovni sastanak u pola osam. Vrati se u jedanaest. Djeca već spavaju. Nahranjena, okupana i mirisna. "Ženo dođi 'vamo!"... "Hajd laku noć, i probudi me u sedam, i neka me čeka skuhana kafa, ali nemoj da je rijetka k'o jutros". A ti, draga moja, ako bi slučajno izula štiklu, pa tom oštrom potpeticom razbila taj uglancani stakleni strop i vinula se gore, znaj da si srna koja će preko noći morati da se probrazi u lavicu. Jer, ako želiš hodati s lavovima moraš i trčati kao oni. Znaj, da ćeš kući doći u pola pet. Navući pidžamu. Skuhati ili podgrijati ručak. Poslužiti. Nahraniti djecu, pa sebe. Pospremiti. Baciti oko na muževu prezentaciju i dati mu savjete kako da ju unaprijedi. Ispeglati mu košulju za sastanak. Okupati djecu i poslati ih na spavanje. Pospremiti posuđe. Istuširati se. Odgovoriti na hitne mailove. Pripremiti teze za sastanak koji te čeka ujutro. I stići ćeš jedno tri minute da se izvrneš na trosjed i da počneš čitati Analizu tržišta ili već neku drugu, a onda ćeš čuti da on otključava vrata. Vraća se sa sastanka. Zatvori oči. Pravi se da već odavno spavaš, prije nego se on smjesti u krevet i poviče:"Ženo dođi 'vamo!". ****„Stakleni strop“ je pojam koji se koristi kada se govori o sprječavanju napredovanja žena na više hijerarhijske nivoe na radnom mjestu. Bolje plaćena rukovodeća mjesta u većini slučajeva su dodijeljena muškim kolegama, iako obrazovane žene vrlo otvoreno iskazuju svoju ambiciju i znanje. ****Čast izuzetnim muškarcima koji ženi navečer izmasiraju stopala i ujutro skuhaju kafu, koji ju bodre i podržavaju. Malo ih je, al' ih ima.


Noviji postovi | Stariji postovi

Pokloni mi r(uže)
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930