Pokloni mi r(uže)

Dobrodošli na moj blog

12.04.2018.

Pošto si? Nipošto!

"Ako ti neko daje nešto besplatno, zapravo prodaje tebe!" Ponovite ovu rečenicu jedno deset puta. Boldirajte ju u svom mozgu. Podvucite. Crvenom olovkom, po mogućnosti. Precrtajte fluoroscentnim flomasterom. Stavite uzvičnike na kraju te rečenice. Da vam odzvanja u glavi. I, kada god vam neko nešto da, a ništa ne traži zauzvrat (a nije vam mama i tata), sjetite se ove rečenice.

11.04.2018.

Šta je za mene uspjeh

1. Pobijediti strah od neuspjeha. Ne bojati se probati nove stvari, ili stare stvari na novi način. 2. Dobro balansirati između privatnog i poslovnog života. Ne zanemarivati porodicu zbog karijere. I obrnuto. Nekad se jednom posvetimo više, ali nastojati to nadoknaditi prvom prilikom. 3. Ne razboljeti se zbog stresnih situacija koje uspjeh sa sobom nosi. Nije vrijedno. Ne postoji problem koji se ne može riješiti. 4. Poštovati ljude. I zaslužiti njihovo poštovanje. 5. Odgojiti dijete u zrelog i samostalnog čovjeka. 6. Nadograđivati svoje znanje. Čitati. Pisati. Pitati. 7. Ostati svoj kada drugi nastoje da te manipulišu. Znati svoje vrijednosti i imati vlastite kriterije. 8. Spavati mirno. 9. Ne učiniti drugom nepravdu namjerno. 10. Od nestabilnog sačiniti stabilan i sretan brak.

06.04.2018.

Metodi manipulisanja društvom

Jedna moja prijateljica je doktorica - ginekolog. U svoj struci je i doktorica nauka. Nasuprot svome zvanju i profesionalizmu, divna je i suosjećajna osoba. Osobine koje bi trebao imati svaki ginekolog, ako ne stalno, onda barem prilikom donošenja novih života na ovaj svijet. Direktor bolnice u kojoj ona radi je muškarac. Načelnik Službe za ginekologiju i akušerstvo u kojoj radi je muškarac. Njene kolege na odjeljenju- ginekolozi, su muškarci. Pored svih svojih pacijenata, kojih bilježi mnogo više od svojih muških kolega, jer su žene konačno nakon godina i godina u našoj bolnici naišle na susretljivu i pažljivu ženu ginekologa, ona nađe vremena da pokrene akciju prikupljanja sredstava za nabavku neophodne opreme za novorođenčad. Uključi medije i priča odjekne u javnosti. Lokalni privredni giganti se uključe u cijelu priču, i oprema se nabavi za manje od mjesec dana. Na dan primo-predaje opreme koji je popraćen medijima, na događaju prisustvuje direktor, nema prisutnog nijednog kolege i nema čak ni načelnika Službe. I opet protekne sve kako treba. Doktorica da uredno izjavu, zahvali se ljudima i medijima koji su podržali akciju... Kad eto ujutro načelnika. "Ništa ova oprema ne valja!"-prokomentarisa. U njemu istrhuli miš oživio. Isti onaj, sivi i olinjali, koji ničiji tuđi uspijeh ne može dostojanstveno da podnese. A, kako bi tek onaj koji je ostavrila žena!? To mu je još teže palo. Maligna mu duša ne može da nadraste samu sebe. Kažem joj da stisne zube i stoički da podnese, kao i uvijek. Govorim joj da su žene vjekovima ranije maknute iz crkve zbog straha da ne postanu uspješnije i utjecajnije od muškaraca, da su ih spaljivali na lomačama jer su ih smatrali kurvama i vješticama, da nas i danas spaljuju samo na malo sofisticiraniji način. Društvo kao društvo nije nimalo napredovalo u odnosu na ono stoljećima ranije, evoluirali su samo metodi manipulisanja.

05.04.2018.

Za Martinu

Oko mene su sve nezadovoljni, namrgođeni, i rekla bih, nesretni ljudi. Muškarci i žene. Žene to malo više ispoljavaju, ali ni muškarci ne zaostaju. Jednima smeta kiša, drugima sunce. Jedni se "ubiše" od dosade, drugi od posla. Jednima smetaju oni što ni s kime ne komuniciraju, drugima oni koji komuniciraju sa svima. Jedni su nezadovoljni brakom, drugi samoćom. Jedni djecom, drugi svekrvama. Svi su nezadovoljni zdravljem. Još niko da kaže: "Elhamdulillah, dobro je." Samo kukanje. Svakim se danom pitam hoću li vremenom postati kao oni. Hoću li se i ja pretvoriti u namćora kojemu sve smeta? Zašto smo toliko prokleti da ne znamo uživati u ovo malo života?... Jučer čitam Martina Mlinarević-Sopta opet se bori s karcinomom. Pa jebem mu vraga, zašto uvijek dobrim ljudima se događaju loše stvari? Umjesto da ovog malo gorkog života svima nam uljepša lijepim mostarskim prizorima, ona piše o onoj kapi krvi koja je izašla iz dojke. Naravno, ne zato što želi da nam zagorča život, nego zato što znamo da je lakše kad se tuga i gorčina podijele. Martina, drži se. Jača si ti od hiljadu sisa i karcinoma u njima. Imaš zbog čega, a imaš i zbog koga da se boriš kao lav. Ili, kao lavica. Žene su mnogo hrabrije.

29.03.2018.

Magija djeteta

Ima nešto u toj djeci. Neka magija koja s godinama isparava. Kroz pore novih saznanja, iskustava i sučeljavanja sa samim sobom. Ali, dok su još djeca, tako su magični. Prosto kao one snježne staklene kugle. Svako malo te obuzme želja da ih zagrljajem protreseš, a potom uživaš u tim prpošnim pahuljama koje u tebi izazivaju lavinu oduševljena. Da budem iskrena, prije nego što sam rodila, nisam bila "obožavateljica" djece. Znate one djevojke i žene koje znaju da tepaju djeci, imaju strpljenja, vole da ih tetoše i tako? E, ja sam vam bila sušta suprotnost. Uvijek sam s čuđenjem posmatrala takve žene, i često sam se pitala šta je zapravo smisao takvog ponašanja. A, onda... Onda sam rodila. I desilo mi se prosvijetljenje. Dobila sam odovor na sva pitanja. Pa, te su žene jednostavno uživale u magiji koju djeca sa sobom nose. Ta magija vas relaksira. Na trenutke vas odvede izvan ove planete. Uči vas o Svemiru. O životinjama. O svemu onom za što ranije niste imali ni želje, ni vremena. Zbog te magije postanete hrabriji, jači. Borbeniji. Odjednom iz obične kućne mačke izrastete u lava. Preko noći. I to luđački krvareći u hladnoj rađaonici. I nimalo sluteći da je to jedna magična transformacija. I, naprosto se suočite sa novim strahovima. Ali, kako sreće nema bez tuge, tako ni hrabrosti nema bez straha. Pa, zaposjednete tu beskrajnu hrabrost. Trčite maraton za djecu sa autističnim spektrom. Ronite da pronađete školjke. Jašete konje iako imate strašan strah od pada. Preskačete lokve po dvorištu k'o kad ste bili dijete. I eto... Na koncu, magija je ta da s djetetom i vi postajete dijete.

28.03.2018.

Planovi. Planiranje. Plansko razmišljanje

Posvetila sam se pisanju knjige. Po svemu sudeći, za početak, bit će to poezija. Dosadašnji moji objavljeni radovi kazuju mi da u tom smjeru treba da idem. Pa vidjet ćemo... S druge strane, počela sam se raspitivati za doktorski studij. Ako Bog da, to mi je sljedeći veliki plan za narednu godinu. A, onda i za naredne još dvije. Do kraja. Kažu mi, to su samo tri godine i šest ispita. Šta je to za mene, jel'? Piece of cake! Nadam se. Kako god, lijepo je imati plan. Lijepo ga je nekad i nemati, da se razumijemo. Ono, da se prepustiš, pa šta bude. Ali, ja sam nekako žena koja voli da planira. Onda svu svoju energiju usmjeri u taj plan i tako "prizivam" ostvarenje istog. I često se ostvaruju. Ali, kad kažem da usmjerim energiju, to podrazumijeva da radim na tome, da sam disciplinovana, da se trudim... Ma što bi se reklo, crknem. Ali, na kraju se isplati, jer opet oživim. ;) Nadam se da razumijete šta hoću da kažem. Mada više ni sama nisam sigurna razumijem li ja šta hoću da kažem. :) Nego, ne znam šta mi bi da ove smile-iće počnem koristiti u tekstu. Mora da je do sunčanog dana. Uživajte! I vi koji imate malo slobodnog vremena, iskoristite ga za šetnju i prikupljanje vitamina D.

26.03.2018.

Stvarno imam čudne snove

Sanjam ja sinoć kako sjedim i razgovaram sa Anom i Nadom Bučević. Za one, koji možda ne znaju, Ana je motivaciona govornica. A koliko pratim na Instagramu i njena sestra Nada je također. Nego, kao sjedimo mi tako nakon nekog skupa- motivacionog, nas tri same. I razgovaramo. I mene, kao Ana nešto pita, a ja njoj odgovaram: "Znaš, nekad trebamo ipak saslušati šta drugi o nama govore i misle. Možda sebe sopstvenim očima ne možemo tako dobro sagledati." Gleda ona u mene onako začuđeno, pa gleda u Nadu, i kaže:"Znaš šta ženo, hajde da mi sklopimo kakvu suradnju, da ti pišeš motivacione tekstove za nas, a mi ih šibamo na svoje profile na društvenim mrežama. Naravno, imaš procenat od zarade." I taman da se dogovorimo za procent, čujem zvono na vratima. Pogledam na sat, 02:17. Skočim iz kreveta kao sumanuta. Pomislim nekom se nešto desilo. Ono komšija doziva moga muža da ga zamoli da uključi neku infuziju njegovoj ženi koja boluje od karcinoma... Tako to biva, obično su snovi mnogo ljepši od jave.


Noviji postovi | Stariji postovi

Pokloni mi r(uže)
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930