beats by dre cheap

Slušati i suosjećati

Kao da sam predosjetila da danas slijede ružne, istinite priče iz stvarnog života. Ne volim kad ih predosjetim. A, uvijek ih predosjetim. Jednostavno mi se javi glavobolja i utrnulost desne, stražnje strane vrata. I to me ukoči. I onda samo čekam. Čekam da čujem. Čekam da vidim. Čekam da mi kažu. Čekam da se desi. I tako bi... Mama mi javi da je tata jedne moje prijateljice izvršio samoubistvo. Pištoljem. U šumarku. Iznad njihove kuće. Bolovao je od karcinoma pluća. Posljednja kemoterpija ga je dotukla. Nije više mogao podnositi bolove. A kako će sad njegova porodica podnijeti taj čin? Kako će njegova djeca pogledati opet kroz prozor prema onom šumarku? Kako će se njegovi unuci verati po onim istim stablima ispod kojih je ostala krvava fleka? Kako će njegovi svi prihvatiti činjenicu da nije više mogao disati, stezati pesnice i vilicu da ne ispusti krik, da ne primjete da ga boli... Ali, da, više ga ne boli. Je li im to olakšanje?... Malo nakon te vijesti, kolega s kojim dijelim kancelariju i koji mi je poput oca, zaplaka k'o dijete... Kaže:"Dina mi se razvodi". A, Dina je skrušena, pobožna, umila njegova kćerka. Zlatni student svoje generacije. Uvijek vedra i nasmijena. Imala je eto tu nesreću da pogrešnog odabre. Kaže:"Nazvala me sinoć i rekla mi je da više ne može". Tješim ga, a ne znam šta bih mu tačno mogla reći. Šta reći ocu koji u svemu vidi samo svoju ranjenu kćer, uspješnu u svemu, a neuspješnu u braku. Kao da je brak danas mjerilo ičega. Kaže i da problemi između njih već dugo traju, i da definitvno danas zovu advokata da se pokrene razvod. A suze mu padaju. Prelama listić papira prstima. I ponavlja:"Neće niko udarit na moje dijete." Istovremeno je i slab i jak. I lim i čelik. Hrabrim ga kako znam. Izmišljam riječi i rečenice. Slušam ga. Znam da je ponekad najvažnije saslušati. I suosjećati. Toga nam uvijek fali.

Pokloni mi r(uže)
http://blogbezimene.blogger.ba
01/02/2018 14:00